Moj internet dnevnik
Blog
utorak, rujan 14, 2010
U nedjelju,12.09.2010. navečer u akvatoriju Ploča održano je memorijalno natjecanje „Ostima pod sviću“ posvećeno prvoj godišnjici iznenadne i prerane smrti našeg prijatelja Tomislava Bule-Tomiše, Tomana-za njegovu užu obitelj, i „Mrkvaša“, nadimka kojega je dobio dok smo još bili djeca u najranijim danima našega malog grada i našeg djetinjstva, kada smo se igrali oko barakla na Crnoj Rici i pod Zminjcem, ili u tek formiranom Naselju. Jako dobro se sjećam Tomiše i njegovog najbližeg prijatelja, a poslije i kuma Gicija ( Ranko Stamenković ), kako sa ostima u rukama trče po pržinastom plićaku oko ušća Crne Rike u more, oko tadašnjeg bunkera i vrlo uspješno ganjaju cipliće. Već tada su kao djeca znali osigurati dobar ručak za svoje obitelji. Kao djeca smo znali često od mornara sa brodova iz Luke žicati žvake.Bule je tada među nama bio najuspješniji u dobijanju žvaka od pomoraca-amerikanaca, često crnaca, koje smo mi ovdje imali priliku vidjeti prije nego smo u školi i čuli da crnci postoje. To žicanje smo izvodili na našem tadašnjem dometu iz engleskog riječima: „gumi, gumi, žvak“! Kad bi mu uspilo dobiti paketić žvaka, onda bi se mi okupili oko njega i grebali se za žvaku, žutu, tanku, mirišljavu, čiji mi je okus i danas u ustima. Mnoge generacije tadašnje pločanske djece su bile u Jedriličarskom klubu „Mornar“, gdje smo stjecali znanja i iskustva u raznim korisnim vještinama, koja čovjeku kasnije vrlo dobro dođu u životu. Tu je i Tomiša godinama bio aktivni sudionik na svojoj „Biserki“. Motalo se oko nas puno dice, koja su željela s nama zajedriti. Cijena je često bila pomoć u struganju, čišćenju, kalafatavanju i pituravanju jedrilica na proljeće, kako bi se mogao provozati koji đir ljeti. Uporni su kasnije postajali pravi jedriličari.

Bule je dao svoj veliki doprinos kao nogometaš u Jadranu, kao malonogometaš u Luci Ploče, opet zajedno sa Gicijem, a bio je poznat po svojoj srčanosti i borbi za svoje boje do kraja. Iskušao se i kao jedan od prvih košarkaša, posebno zbog svoje dvometarske visine. Naše ljetne manifestacije Utrka trupa, Dječji maraton trupa i Maraton lađa nikad nisu prošle bez Tomišine pune pomoći u organizaciji, posebno u morskom dijelu tih događanja.

Već je postao legenda i po novom eko brodu, kojega je vozio i kojega smo već počeli zvati „Bulin brod“. Bio je i stalni sudionik naše tradicionalne ljetne ronilačke akcije čišćenja akvatorija luke sa „svojim brodom“. Bule je bio jedan od najboljih meštara za izradu ostiju, što nije ni čudno, obzirom na idealan spoj meštra bravara i znalca - lovca ostima.

Tomiša je dakle ostavio značajan trag u Pločama i njegovi prijatelji, skupa sa obitelji su odlučili njemu u spomen u organizaciji ŠU REFUL i uz sponzorstvo Luke Ploče, napraviti memorijalno natjecanje u lovu ribe ostima pod sviću, i to na način koji su zapravo osmislili i prvi u Pločama započeli i usavršili on i njegov Gici. Taj način lova mislim da se ne prakticira nigdje nego kod nas. To je vožnja kaića sa upaljenim feralom pod skoro punim gasom, gdje je meštar od ostiju na vrhu prove sa ostima, a kompanjon u krmi vozi kaić. Bule, poznat i kao inovator raznih tehničkih i drugih pomagala je bio usavršio i solo lov sa produženom ručicom pente, kojom je upravljao nogom sa prove. To je bilo potrebno u noćima kada kum Gici nije mogao ići na more. Pitanje je zašto stalno spominjem Gicija? Pa oni su čitav život bili nerazdvojni, jednostavno ne možeš zamisliti jednoga bez drugoga.



                        Sama večer natjecanja je prošla izvanredno. Odazvalo se 17 ekipa, koje su se poslije počasnog kruga u Maloj pošti sa upaljenim feralima i ostima na provi, razasule na sve strane pločanskog akvatorija, svatko na svoju najbolju poštu, gdje je očekivao najbolji ulov u želji da osvoji prijelazni trofej-Buline zadnje osti u obliku simpatične skulpture na kamenom postolju. I ja sam želio doživiti uživo ovaj lov, pa sam se ukrcao u kaić prijatelja sa Čeveljuše Vjeke i Mate, u nadi da ću uhvatiti nekoliko dobrih fotografija, koje ću vam prikazati.

Nismo baš imali naročite sreće, ali se nismo ni osramotili. Nakon 2 sata lova svi su se vratili u luku ispred hotela Bebić i predali ulov na vaganje.

Pobjednici su ekipa Torcida Ploče, Robert Barbir i Severin Krželj sa ulovom od 9,98 kg, druga je ekipa Did i unuk, sa Čeveljuše, Branko i Branimir Žderić sa ulovom od  oko 7 kg i najvećom pojedinačnom ribom-lubinom-cikušom od 2,20 kg. Treća ekipa je Škrpun iz Ploča, Ranko Stamenković-Gici i Braco Milošević sa 3,97 kg ribe. Bilo je tu svega i svačega, sa dosta kvalitetne ribe i nešto rakova, a pravilo je bilo da se ne priznaje riba ispod 25 dkg težine.Dok su ribari bili na moru ispred hotela su se kuvale velike teće brudeta i rižota sa plodovima mora, što je prisutna publika odmah i degustirala uz vino i pivo. Poslije se nastavilo kuvati nove teće brudeta sa novim kuvarima i friškom ribom, a brzo su proradile i gradele. Najljepše od svega je bilo druženje i evociranje uspomena, jer se okupila ekipa, uglavnom starih Pločana i njihovih potomaka. Ukratko za mene večer puna emocija, kojima je doprinio stalni slideshow Bulinih fotografija na velikom platnu, u kojima smo mnogi vidjeli sebe i svoju mladost.

Na kraju ovog dužeg članka pogledajte i fotografije koje sam snimio te večeri.

srza @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare