Moj internet dnevnik
Blog
utorak, siječanj 1, 2013
U izložbenoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Ploče  27.12.2012. navečer je svečano otvorena moja 1. samostalna izložba slika pred neobično velikim brojem posjetitelja. Nadao sam se dobrom odazivu, ali puna dvorana me je ugodno iznenadila. Nikad dosada dvorana nije bila tako popunjena na otvaranju jedne izložbe. Valjda je ljude zainteresiralo šta to mogu pokazati prvom izložbom nakon 30 godina slikanja. Program otvaranja je bio isto tako bogat i zanimljiv. Klapa MINDEL je otpjevala nekoliko prigodnih božićnih pjesama. Prijatelj, pjesnik Toni Krilić-Skuša je govorio nekoliko prigodnih pjesama božićnu, nostalgičnu o djedovini, ćaći i maslini, uz laganu klavirsku pratnju njegove Jasne, a publika je bila vidno dirnuta izborom i interpretacijom Skušine poezije. Na kraju je izložbu otvorio prijatelj Joško Damić, koji je jako lijepo i emotivno govorio o slikama, i o meni kao autoru.

U katalogu izložbe je objavljena recenzija koju je napisala poštovana Vesna Ljubić i crtica o autoru.

Recenzija:

Ove slike imaju tendenciju da pronađu odgovarajući ton, i tišinu u vremenu sadašnjem i u prostoru egzaktno vezanom za predio Ploča, Baćinskih jezera, Delte Neretve i bliže okolice, ali uvijek, tik uz more.

Na slikama pejsaža, uvijek nas dijeli samo korak od fotografije, otuda u slikarskom smislu imamo osjećaj asketizma i bojazni da se izađe iz  određene stvarnosti. Najčešće su to realni oblici razmišljanja, kao da su i emocije zatvorene u okvir slike. Nema drame, svaki pokret je zaustavljen.

I tišina je suzdržana kao  i najmanja poetska interpretacija. Kutovi iz kojih gledamo pejsaže su veoma osobeni, moglo bi se reći,filmski uhvaćeni, često iz profila, ili iz gornje perspektive, ili naprosto kao osobni rukopis, geometriziran u svojoj statičnosti.

Ovim slikama nisu potrebne velike dimenzije da bismo prepoznali predjele u kojima nam se rijetko desi nešto neočekivano.

Ponekad su u strukturi potrebne  samo dvije boje, bez dramatičnog naboja, one se približavaju tonskom slikarstvu, pa nam ostaje utisak da nas ovaj mir i tišina preplavljuju i bez intervencije autora.

Slike nisu podvrgnute tehnološkim procesima,figuralne kompozicije mrtve prirode, dalmatinskih krajolika, najčšće rađene realističkim načinom,stvaraju svijet tihog orkestriranja na temu vremena u kojem je zaustavljena svaka prolaznost, ovdje nema ljudskog lika, škrta i jedva naslućena poetika – isključivo je u realnosti.

Pa ipak.. U nekoliko slika, kao što su; Plave trupice zaustavljene  u jeseni ,Prisustvo mora u tišini  brazda, Zeleno sa crvenim predznakom, Pogledi sa neba u dno Delte -  uz svu suzdržanost  – kao da dođe do erupcije koja i autora ostavlja izvan mogućnosti intervencije; pejsaži naprosto  buknu u  himničnosti i sakralnosti raskidajući svaki predomišljaj, svaku kontrolu emocije i misli.

Ti posvećeni intimistički trenuci,mada sa otklonom, ne remete osjećaj tišine koja provijava gotovo na svim slikama, pa i onim urbanim,u kojima su visoke stambene zgrade lelujave i zbijene i kojima nikako ne nedostaje ljepota.

Cijela ova izložba nas podsjeća na vrijeme kada smo i sami prolazili tim krajolicima, i baš nam je nedostajalo to pamćenje u detaljima i u atmosferama kada sve za trenutak stane i ostane kao trajna sadašnjost.

Autorova iskrenost ostavlja utisak naivnog slikarstva u najboljem smislu te riječi, to je ona naiva kojoj su se vraćali i najveći slikari.

Vesna Ljubić

 

Crtica o autoru:

Zdravko Srzentić rođen je 31.10.1948. u Splitu, i od tada živi i radi u Pločama. Po zanimanju građevinski inženjer sa 45 godina radnog iskustva u struci, na najrazličitijim poslovima. U tom vremenu izgradio je mnoge objekte u Pločama, ali i po čitavoj Dalmaciji. Vrlo je sklon prirodi i zaštiti okoliša, pa često sudjeluje u „zelenim“ akcijama i na taj način nastoji pomoći da djeci ostavimo zdrav i prirodni okoliš. Stara, izuzetna ljubav mu je jedrenje i more, ali za nju ima sve manje vremena.

Slikanjem se bavi od 1982. god. kada je pri tadašnjem Narodnom sveučilištu osnovana Likovna radionica, pod vodstvom slikara Smiljana Vicenca Popovića. Slika različitim tehnikama: ulje i akrilik na platnu, akvarel i gvaš, tempera, tuš, olovka, suhi pastel. Sudjelovao je na mnogim zajedničkim izložbama i kolonijama. Najveći broj kolonija je zapravo dobrotvornog karaktera, pa je autor i na taj način stalno pokazivao sklonost za pomaganjem potrebitima, ili za zaštitom starih vrijednosti u obliku povijesnih građevina, ili umjetnina.

Velika strast mu je i fotografija, i to od davnih dana, negdje od osnovne škole, kada je prvi put izradio fotografiju u tamnoj komori. Za fotografije je nagrađivan.

Također je vrijedni i veliki kolekcionar starih fotografija i razglednica Ploča, pa posjeduje veliku zbirku fotografija, kojima je sačuvana povijest izgradnje našeg malog grada od prvih početaka, do današnjih dana. U knjizi prof. Ante Kovačevića „Ploče od barake do grada“ oko 80 % fotografija je ustupio Zdravko Srzentić.

Dobio sam i cvijeće od prijateljice i kolegice Julije Pavlović. Poslije razgledanja slika nastavili smo s druženjem, uz prigodni domjenak. Ovom prigodom želim zahvaliti svim prijateljima koji su došli na otvaranje i tako stvarno uveličali ovaj moj značajni dan. Hvala Pučkom otvorenom učilištu, koje je organizator izložbe, kolegama iz Likovne radionice Veli i Juliji, koji su mi pomogli postavljanjem izložbe, prijatelju Miru Proviću za grafičku pripremu kataloga, plakata i pozivnica, tiskari GRAFO iz Peračkog Blata, klapi Mindel, Toniju Kriliću-Skuši i Jasni Krilić i prijatelju Jošku Damiću na biranim riječima pri otvaranju izložbe. Hvala Vesni Ljubić na trudu, savjetima i lijepoj recenziji mog rada.

Na kraju hvala i mojoj obitelji, koja me trpi tolike godine i daje mi podršku.Posebna zahvala mojoj dragoj, koja mi je stalni i „opaki“ osobni kritičar.

Hvala Anti Šunjiću-Banu i Jasminu Brajloviću za reportažu na Rogotin.hr i Velimiru Penoviću za reportažu na Akademija-Art.hr i Nedjeljku Jerkoviću-Žutom za fotoreportažu na facebbok-u.

Tko je zainteresiran vidjeti izložbu, može doći svakim radnim danom u radno vrijeme Pučkog otvorenog učilišta, a tko ne može ujutro, neka kontaktira mene, pa možemo dogovoriti termin. Izložba je otvorena do 08.01.2013. god.

Foto Velimir Penović
Foto Julija i Vlado Pavlović
Foto Filipa Srzentić
Foto J Brajlović i A Šunjić-Ban
srza @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare