Moj internet dnevnik
Blog
ponedjeljak, kolovoz 16, 2010
Velika mi je želja bila da u nekom plovilu svojim fotoaparatom pratim čitav Maraton lađa.  Znao sam da Radio postaja Ploče i ove godine namjerava pratiti Maraton direktnim prijenosom. U dogovoru sa RPP našao sam mali kaić moga nećaka Jerka Srzentića, uz nadu da će nas poslužiti vrijeme, jer smo zaista mali brodić-valjda najmanji koji je bio na Maratonu.

Ja i moj sin Mate smo krenuli u Metković kaićem, a Mimo Barbir i Jurica Vukojević će vlakom.

Mimo je sa Organizacijskim odborom sredio dozvolu da možemo sa lađama ući u Crnu Riku.

Na startu u Metkoviću, Mimo se ukrcao na predsjednički brod, a u kaiću sam na provi bio ja kao fotoreporter, u sredini Jurica, kao radioreporter, i na krmi Mate je vozio brod i uz to radio također direktni prijenos na Twitter pomoću BlackBerryja. Baš smo bili prava reporterska ekipa!

Odmah iza intonirane himne, uz podignuta vesla lađara, na plotun Dubrovačkih trombunjera, lađe su startale 13. Maraton lađa 2010. To je neopisivi trenutak, kad se Neretva bukvalno u par sekundi zapjeni uz zaglušujuće uzvike publike, sirene brodova, crkvena zvona, vatre bakljade – jedan sveopći zadivljujući šušur, koji treba doživjeti uživo! Ja sam posebno želio zabilježiti baš taj trenutak, i dok smo upalili pentu, lađe su već odmakle par stotina metara. Poslije se pokazalo, da naša procjena da ćemo biti brži od lađa, nije bila dobra. Uz pun gas smo na kraju Maratona došli do desetog mjesta. Drugi put moramo imati malo jači motor, a i malo jači brod, jer su nam valovi u žaru borbe dvaput oprali gaće i sve šta uz to ide. Jedino je Jurica ostao suh, jer je bio u sredini.

Odmah iza starta ekipa Torcide Ploče je počela sa svojim programom ležernog maratona zastajući se javiti svojim poznanicima na obalama Neretve, jer oni uvijek voze za zabavu, a ne za poredak. Nije prošlo nego par minuta od starta, a ekipa Bad blue boysa iz Zagreba je iz još neutvrđenih razloga u tren potonula. Snimio sam taj trenutak, gdje se vidi da čovjek na provi još vesla, drugi veslom pokušava šekati vodu, a ostali u čudu gledaju šta im se to događa. U slijedećoj slici svi još sjede u lađi, ali lađa je čitava pod vodom. Poslije smo doznali u Pločama, da im je ekipa Torcide Ploče pomogla izvaditi lađu i da su zajedno , kasnije došli na cilj u Pločama. Eto vidite da ne moraju uvijek biti neprijatelji Torcida i BBB!!

Niz Neretvu u svakom mjestu bodrenje brojnih gledatelja uz zvona, sirene i baklje. Kroz Krvavac gusta dimna zavjesa-krasan prizor! U Opuzenu nije bilo neke gužve, jer ove godine su se izmjene posada izvodile na drugoj-desnoj strani Neretve, tako da nije bilo presjecanja putanje lađa i pratećih brodova, što je pametni i logični potez Organizacijskog odbora nakon dugo godina, jer je to donijelo novi kvalitet natjecanju i pridonijelo sigurnosti lađara, i moram primjetiti da su svi bili dosta disciplinirani i držali se svatko svoje strane rijeke. Desna strana je bila za lađe, a lijeva za prateće brodove. U Kominu još ljepša slika-prava ludnica kad je prva prošla ekipa Gusara iz Komina, ali ne daju se ni ekipa Stabline, Čeljeva i ostali, koji su još dosta zgusnuti, tako da je prvih desetak ekipa u razmaku od dvjestotinjak metara. Mi u kaiću ne možemo pratiti poredak među vodećima, jer smo dosta iza njih, ali zato Mimo iz zapovjednog broda dojavljuje taj dio poretka, a Jurica znalački opisuje slušateljima događanja na Neretvi. Vidjeli smo mnoge žestoke borbe i pretjecanja, pa ponovna vraćanja izgubljene pozicije. Nevjerojatni prizori žestoke borbe veslača. Zapravo nema razlike u žestini borbe na prednjim pozicijama, kao ni straga, jer je svako mjesto važno u konačnom poretku i obrani časti ekipe!

U Crnu Riku su ušli u poretku: Gusari Komin, Stablina, Baćina, koja je od Komina do Banje pretekla nekoliko ekipa i sa, mislim osme pozicije izbila kao treća u usku Crnu Riku-svaka čast Baćincima. Dalje su bili Marko Markota Rogotin....itd.

Mi smo ušli iza naše pločanske ekipe Južnjak, koji su tada bili na 13. mjestu. Pred našim očima su u dva navrata dokazali da nije ispravno opće mišljenje da kad uđeš u Crnu Riku-to je zapravo konačni poredak na cilju. Ma kakvi - oni su najprije kroz Šarić Strugu pretekli ekipu Žrnovskih galijota, a kroz Stablinu, ekipu Sveti Roko iz Podrujnice. I naše je srce bilo puno, gledajući naše kako se pošteno bore za što bolji plasman.

Ulazak u Ploče bio je fantastičan prizor, jer se u nekoliko minuta u Grad slije silno mnoštvo automobila, motorbicikla, bicikla, pješaka, pratećih brodova, koji su došli preko Ušća Neretve u luku, sada uz zvona naše crkve Kraljice neba i zemlje i ogroman broj ljudi za koji je teško reći broj, ali se može reći da od hotela do mostova kod pijace više nije bilo mjesta.

Konačni poredak je: 1. Gusari Komin,2.Stablina,3. mjesto dijele Baćina, koja je i došla treća za dužinu lađe iza Stabline i Marko Markota iz Rogotina, koji su došli dosta iza Baćine. Ne znam detalje, ali radi se valjda o odluci Organizacijskog odbora. Naši Južnjaci su na 9. mjestu, što je vrlo solidan uspjeh, kako i sami kažu, obzirom na trud uložen u pripreme.

Iskrcali smo Juricu, koji je nastavio sa voditeljskom ulogom na dodjeli nagrada. Poslije je održana ceremonija dodjele nagrada, pa zabava uz Nenu Belana i Fiumense, a u gradu ispred kafića i restorana u zatvorenoj ulici V. Nazora fešta do jutarnjih sati. Ove godine mi se čini da je u Pločama bilo značajno više ljudi nego dosadašnjih godina.

Eto tako je ekipa Radio Ploča obavila zadatak direktnog prijenosa Maratona, kažu slušatelji vrlo uspješno. Čujem da su me nahvalili, i previše, a i ja se RPP- u zahvaljujem, što smo zajedničkim snagama mogli doživjeti Maraton i iz ove perspektive.

 

srza @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare